Skip to main content

Ugovor o radu je ugovor kojim se uređuju međusobna prava i obaveze poslodavca i zaposlenog i koji je detaljno regulisan odredbama Zakona o radu. Radi se o ugovoru koji se zaključuje u pisanoj formi ( ,,pismeni ugovor“ ) i koji se smatra zaključenim kada ga potpišu zaposleni i poslodavac, odnosno nadležni organ ili lice kod poslodavca koje je na to ovlašćeno zakonom ili opštim aktom poslodavca. Momenat zaključenja ugovora o radu ujedno predstavlja momenat zasnivanja radnog odnosa.

Pri tome, treba obratiti pažnju i razlikovati zaključenje ugovora o radu od stupanja na rad. Naime, zasnivanje radnog odnosa se vezuje za formalno zaključenje ugovora o radu, dok stupanje na rad zapravo predstavlja početak efektivnog obavljanja radnih zadataka od strane zaposlenog i početak ostvarivanja prava zaposlenog iz radnog odnosa. Zakonsko je pravilo da se ugovor o radu zaključuje, a time i radni odnos zasniva, pre stupanja zaposlenog na rad, a da poslodavac u tom kratkom periodu između zasnivanja radnog odnosa i stupanja zaposlenog na rad treba da podnese jedinstvenu prijavu za socijalno osguranje Centralnom registru i na taj način predupredi tkz. ,,rad na crno“.

Ugovor o radu može da se zaključi na određeno ili neodređeno vreme. Po odredbama Zakona o radu, pretpostavlja se da je zaključenjem ugovora o radu zasnovan radni odnos na neodređeno vreme, ako u samom ugovoru o radu nije naveden vremenski period na koji se ugovor zaključuje. Takođe, u još jednoj situaciji će se smatrati da je zasnovan radni odnos na neodređeno vreme – to je upravo situacija kada zaposleni stupi na rad i otpočne sa obavljanjem radnih zadataka a da prethodno nije zaključio ugovor o radu sa poslodavcem. U tom slučaju se primenjuje zakonska pretpostavka da je zaposleni zasnovao radni odnos na neodređeno vreme danom stupanja na rad. Međutim, u praksi navedena pretpostavka će naići na slabu primenu i to isključivo u onim situacijama kada nepravilnosti u postupanju konkretnog poslodavca ( nezaključivanje ugovora o radu i neprijavljivanje zaposlenog na obavezno socijalno osiguranje ) utvrdi Inspekcija rada u postupku redovne ili vanredne kontrole.

Ako je ugovor o radu na određeno vreme zaklјučen suprotno odredbama ovog zakona ili ako zaposleni ostane da radi kod poslodavca najmanje pet radnih dana po isteku vremena za koje je ugovor zaklјučen, smatra se da je radni odnos zasnovan na neodređeno vreme.

Ugovorom o radu se utvrđuju prava i obaveze koja će zaposleni ostvarivati tokom trajanja radnog odnosa, kao i modalitet ostvarivanja tih prava i obaveza. Svaki zaključeni ugovor o radu mora biti usaglašen sa Zakonom o radu, kao i sa opštim aktima kod poslodavca, tačnije ugovorom o radu se zaposlenom ne mogu priznati manja prava od onih koja su mu već priznata zakonskim i podzakonskim propisima, ali lista i obim tih prava mogu biti širi od onoga što je zakonodavac predvideo. U slučaju da ugovor o radu po konkretnog zaposlenog bude nepovoljniji od onoga što propisuje zakon ili kolektivni ugovor kod poslodavca, ugovor o radu će u tom delu biti bez dejstva, a na zaposlenog će se neposredno primeniti zakon odnosno opšti akt poslodavca.

Zakonom o radu je propisan minimum elemenata koje svaki ugovor o radu mora sadržati. To su najpre osnovni lični podaci o zaposlenom koji zasniva radni odnos ( ime i prezime, adresa prijavljenog prebivalište odnosno boravišta, kao i podatak o vrsti i stepenu obrazovanja zaposlenog ukoliko se radni odnos zasniva za obavljanje poslova koji zahtevaju određenu vrstu i stepen obrazovanja ) kao i podaci o poslodavcu kod kojeg se zasniva radni odnos ( naziv i sedište poslodavca ). Dalje, ugovor o radu mora sadržati naziv i opis poslova koje zaposleni treba da obavlja, mesto na kojem će ih obavljati, datum stupanja zaposlenog na rad, radno vreme ( puno, nepuno ili skraćeno ), kao i visinu osnovne zarade koju će zaposleni ostvarivati, dok kriterijumi na osnovu kojih je određena visina osnovne zarade i rokovi u kojima će se zarada isplaćivati nemaju karakter obaveznih elemenata i ne moraju se navoditi u ugovoru o radu, ako su sadržani u zakonu ili opštim aktima kod poslodavca.

Ako se radni odnos zasniva na određeno vreme, u ugovoru o radu se mora precizirati vreme na koje se zasniva radni odnos, kao i osnov za zasnivanje radnog odnosa na određeno vreme. Kao što je već rečeno, ukoliko izostanu ti elementi ugovora o radu, pretpostavlja se da je radni odnos zasnovan na neodređeno vreme.