U zajednici života u braku imovina supružnika se može podeliti na zajedničku imovinu i posebnu imovinu, zavisno od vremena i načina njenog sticanja.
Pod zajedničkom imovinom supružnika ili bračnom tekovinom smatra se sva pokretna i nepokretna imovina koju su supružnici ili vanbračni partneri stekli radom u toku trajanja bračne odnosno vanbračne zajednice života. Pored toga, zajedničkom imovinom supružnika odnosno vanbračnih partnera smatra se i imovina koja je stečena igrom na sreću u toku trajanja zajednice života u braku odnosno vanbračnoj zajednici. Radi se o oborivoj zakonskoj pretpostavci, s obzirom na to da se takva imovina neće smatrati zajedničkom, ukoliko supružnik koji je ostvario dobitak dokaže da je u igru uložio svoju posebnu imovinu. Takođe, imovina koja je stečena korišćenjem prava intelektualne svojine u toku trajanja zajednice života predstavlja bračnu tekovinu.
Pod posebnom imovinom supružnika se podrazumeva sve ono što je svaki od supružnika posedovao pre stupanja u brak, kao i sve ono što je stekao u toku trajanja zajednice života u braku ili vanbračnoj zajednici po osnovu nasleđa ili poklona, zatim prihodi od posebne imovine, kao i imovina koja pripadne svakom od supružnika nakon izvršene deobe zajedničke imovine. Praktični značaj razlikovanja zajedničke i posebne imovine supružnika dolazi do izražaja kod pitanja upravljanja imovinom. Zajedničkom imovinom supružnici odnosno vanbračni partneri upravljaju i raspolažu zajednički i sporazumno. Svaki od supružnika ima udeo u zajedničkoj imovini koji nije određen, a zakonska je pretpostavka da su udeli supružnika u zajedničkoj imovini jednaki. Naravno, radi se o oborivoj zakonskoj pretpostavci jer supružnik koji smatra da je njegov doprinos uvećanju zajedničke imovine veći u odnosu na doprinos drugog supružnika, to u parničnom postupku mora i da dokaže. Ukoliko u tome ne uspe, smatraće se da su udeli supružnika jednaki. S druge strane, svaki od supružnika potpuno samostalno i nezavisno upravlja i raspolaže imovinom koja predstavlja njegovu posebnu imovinu, bez ikakvog učešća i saglasnosti drugog supružnika.
Identifikacija zajedničke imovine supružnika je bitna i u pogledu odgovornosti supružnika za obaveze prema trećim licima. Za obaveze koje po samom zakonu terete oba supružnika, kao i za obaveze koje su preuzete radi podmirenja potreba zajedničkog života u braku, supružnici odgovaraju solidarno svojom zajedničkom i posebnom imovinom. Kada su u pitanju sopstvene obaveze jednog od supružnika, on za njih odgovara svojom posebnom imovinom, kao i svojim udelom iz zajedničke imovine.