Zakonska je pretpostavka da sva imovina koju supružnici steknu radom u toku trajanja zajednice života u braku predstavlja njihovu zajedničku imovinu kojom upravljaju i raspolažu zajednički i sporazumno. Međutim, zakonodavac je pružio mogućnost da se ovakav, ,,zakonski režim“ zajedničke imovine isključi, zaključenjem posebnog ugovora koji je šire poznat pod nazivom ,,predbračni ugovor“, a u Porodičnom zakonu definisan kao ,,bračni ugovor“. Zaključenjem bračnog ugovora, supružnicima je pružena mogućnost da svoje imovinske odnose urede na drugačiji način od onog koji je propisan zakonskim odredbama.
Bračni ugovor se zaključuje u formi javnobeležnički potvrđene (solemnizovane) isprave. Predmet bračnog ugovora može biti imovina koju supružnici već poseduju u trenutku zaključenja ugovora, a može biti i sva imovina koju u budućnosti budu stekli (postojeća i buduća imovina). Ukoliko je bračnim ugovorom obuhvaćena i nepokretnost, onda se taj ugovor obavezno upisuje u katastar nepokretnosti. Ovaj ugovor mogu zaključiti supružnici u toku trajanja braka, ali ga isto tako mogu zaključiti i budući supružnici i pre nego što je brak sklopljen, ali će u tom slučaju ranije zaključeni bračni ugovor proizvoditi pravna dejstva jedino ukoliko do sklapanja braka i dođe. Takođe, i vanbračni partneri mogu svoje postojeće i buduće imovinske odnose regulisati zaključenjem bračnog ugovora.
Bračni ugovor predstavlja izuzetno koristan pravni institut. Naime, ukoliko do razvoda braka dođe, nakon njega u najvećem broju slučajeva predstoje dugotrajni, skupi i iscrpljujući postupci za deobu ,,bračne tekovine“ tokom kojeg bivši supružnici raspravljaju o tome kome šta pripada i u kom obimu. Zaključenjem bračnog ugovora se takvi sporovi sprečavaju, jer je samim bračnim ugovorom propisano šta će se smatrati posebnom imovinom svakog od supružnika na koju drugi supružnik nema nikakva prava. Naravno, sadržina Bračnog ugovor može biti raznovrsna. Pa tako, supružnici mogu da definišu šta će predstavljati posebnu imovinu svakog od supružnika, mogu da isključe zajedničku imovinu u potpunosti, mogu da predvide neke druge kriterijume za određivanje zajedničke imovine, mogu da utvrde na osnovu čega će se određivati udeli u zajedničkoj imovini i tome slično.