Test samostalnosti preduzetnika je u naš pravni sistem uveden u cilju sprečavanja zloupotreba u poreskom sistemu. Kao odgovor na sve učestaliju praksu koja se ogleda u tome da fizička lica ne zaključuju ugovor o radu sa poslodavcem, već se registruju kao preduzetnici i sa poslodavcem, koji se sada nalazi u ulozi nalogodavca, zaključuju ugovor o pružanju usluga. Ova praksa se primenjivala radi izbegavanja plaćanja većih poreza i doprinosa koji se obračunavaju na zaradu, jer su paušalni iznosi za preduzetnike obično bili niži. Test samostalnosti je upravo uveden kao odgovor države na ovakvu praksu kako bi se sprečile zloupotrebe.
Šta je test samostalnosti?
Test samostalnosti preduzetnika je uveden izmenama Zakona o porezu na dohodak građana koji je u primeni od 1. januara 2020. godine, i predstavlja novinu u oporezivanju prihoda koji preduzetnici i preduzetnici paušalci ostvaruju od nalogodavca, u slučaju kada se utvrdi nesamostalnost preduzetnika u odnosu na tog nalogodavca. Osnovna ideja testa samostalnosti preduzetnika jeste da se utvrdi da li je preduzetnik samostalan ili je u suštini u prikrivenom radnom odnosu sa nalogodavcem.
Pre uvođenja testa samostalnosti, pojedini poslodavci (naročito u IT sektoru) angažovali su fizička lica koja su radila za njih kao da su zaposleni, ali su zahtevali da ta lica otvore paušalno oporezovanu agenciju.
Kriterijumi testa samostalnosti
Test samostalnosti se sastoji od kriterijuma koji se primenjuju na svaki ugovorni odnos, a sprovođenjem testa utvrđuje se da li se izbegavaju veći porezi i doprinosi na zaradu time što se umesto zaposlenih angažuju preduzetnici. Poreska uprava koristi devet kriterijuma kako bi proverila stepen nezavisnosti preduzetnika u odnosu na naručioca posla, odnosno nalogodavca. Primena ovih kriterijuma pomaže u utvrđivanju da li je preduzetnik zapravo samostalan ili je u zavisnom odnosu, sličnom radnom odnosu.
Kriterijumi koje poreska uprava primenjuje prilikom sprovođenja testa samostalnosti su sledeći:
- Radno vreme – ukoliko nalogodavac ili povezano lice sa nalogodavcem određuje radno vreme preduzetniku, ili ukoliko su odmor i odsustva preduzetnika zavisni od odluke nalogodavca kao i ukoliko se naknada preduzetniku ne umanjuje srazmerno vremenu provedenom na odmoru. Do ovih podataka poreska uprava može doći pregledom kompjutera i e-mail prepiske preduzetnika i nalogodavca, zatim analizom izveštaja preduzetnika, ukoliko preduzetnik naplaćuje svoje radno angažovanje po radnom satu analizira se broj radnih sati itd ;
- Radni prostor – preduzetnik uobičajeno koristi prostorije koje obezbedi ili obavlja poslove u mestu koje odredi nalogodavac za potrebe obavljanja poslova koji su mu povereni;
- Stručno usavršavanje – nalogodavac vrši ili organizuje stručno osposobljavanje ili usavršavanje preduzetnika;
- Način angažovanja preduzetnika – Nalogodavac je preduzetnika angažovao nakon oglašavanja u sredstvima informisanja potrebe za angažovanje fizičkih lica ili angažujući treće lice koje se uobičajeno bavi pronalaženjem lica podobnih za radno angažovanje, a čija je usluga rezultirala angažovanjem tog preduzetnika;
- Korišćenje alata, opreme i upravljanje radom preduzetnika – nalogodavac obezbeđuje sopstveni osnovni alat, opremu ili druga osnovna materijalna ili nematerijalna sredstva potrebna za redovan rad preduzetnika ili finansira njihovu nabavku, osim specijalizovanih alata, opreme ili drugih specijalizovanih materijalnih ili nematerijalnih sredstava koji mogu biti neophodni u cilju izvršavanja specifičnog posla ili naloga, ili nalogodavac ili povezano lice s nalogodavcem uobičajeno rukovodi procesom rada preduzetnika ili preduzetnika paušalca;
- Zavisnost prihoda preduzetnika – najmanje 70% od ukupno ostvarenih prihoda preduzetnika ili preduzetnika paušalca u periodu od 12 meseci koji počinje ili se završava u odnosnoj poreskoj godini je ostvareno od jednog nalogodavca ili od povezanog lica s nalogodavcem;
- Poslovni rizici – preduzetnik obavlja poslove iz delatnosti nalogodavca a za tako obavljene poslove njegov ugovor o angažovanju ne sadrži klauzulu po kojoj preduzetnik ili preduzetnik paušalac snosi uobičajeni poslovni rizik za posao isporučen klijentu nalogodavca, ukoliko takav klijent postoji;
- Zabrana poslovanja sa drugim naručiocima posla – ugovor o angažovanju preduzetnika sadrži delimičnu ili potpunu zabranu preduzetniku ili preduzetniku paušalcu da pruža usluge po osnovu ugovora sa drugim nalogodavcima, izuzev delimične zabrane koja obuhvata pružanje usluga ograničenom broju direktnih konkurenata nalogodavcu;
- Broj radnih dana – preduzetnik obavlja aktivnosti uz naknadu za istog nalogodavca, neprekidno ili sa prekidima 130 ili više radnih dana u periodu od 12 meseci koji počinje ili se završava u odnosnoj poreskoj godini, pri čemu se obavljanjem aktivnosti u jednom radnom danu smatra obavljanje aktivnosti u bilo kom periodu tokom tog radnog dana između 00 i 24 časa;
Samostalnost preduzetnika u odnosu prema nalogodavcu se ne može odrediti putem samo jednog kriterijuma, pri čemu u stvarnom životu postoje raznovrsni oblici angažovanja kod kojih nije uvek jednostavno odrediti da li imaju prirodu odnosa koji postoje između nalogodavca i samostalnog pružaoca usluge ili pak između poslodavca i zaposlenog. Upravo je iz navedenih obzira izabrano rešenje koje kroz posmatranje većeg broja indikatora samostalnosti omogućava da ono bude usmereno upravo na one slučajeve u kojima gotovo u potpunosti izostaje osnovna samostalnost koja je ključni element preduzetništva kao takvog i gde sve ukazuje na korišćenje pravne forme kako bi se izbegao radni odnos i pripadajuće poresko opterećenje.
U slučaju ispunjenja najmanje 5 propisanih kriterijuma prilikom primene testa samostalnosti dolazi se do zaključka da u odnosu između konkretnog nalogodavca i preduzetnika ne postoji samostalnost tog preduzetnika, usled čega će prihod koji preduzetnik ostvari iz takvog odnosa biti oporezovan u sladu sa zakonom.
Imajući u vidu da test samostalnosti predstavlja izuzetak od opšteg pravila, odnosno od opšteg režima oporezivanja preduzetnika, preporuka je da se odredbe koje uređuju test samostalnosti tumače usko, što znači da će se po svaku cenu izbegava širenje njihovog obuhvata kroz ekstenzivno tumačenje.
Ko podleže testu samostalnosti?
Testu samostalnosti podležu:
- Preduzetnici registrovani kod APR-a koji vode poslovne knjige i koji porez na dohodak građana plaćaju na stvarno ostvarenu dobit;
- Preduzetnici registrovani kod APR-a koji porez na dohodak građana plaćaju na paušalno utvrđeni prihod (preduzetnici paušalci).
Pod preduzetnikom, odnosno preduzetnikom paušalcem, podrazumeva se fizičko lice koje je upisano u registar kod nadležnog organa, odnosno organizacije, a porez plaća na oporezivu dobit, odnosno na paušalno utvrđen prihod.
Sa druge strane, testu samostalnosti ne podležu:
- Preduzetnici poljoprivrednici;
- Preduzetnici druga lica (npr. fizička lica koja su u PDV sistemu, ali koja nisu registrovana kod APR-a);
- Pravna lica.
Ovde je bitno istaći da naknada koju ostvari preduzetnik koji prema zakonu koji uređuje relevantnu delatnost koju on obavlja ne može da bude u radnom odnosu kod nalogodavca, ne smatra se drugim prihodom u smislu ovog člana. Klasičan primer za ovo je advokatska delatnost, budući da u skladu sa Zakonom o advokaturi advokat nema pravo da zasniva radni odnos osim u advokatskom ortačkom društvu. Čak i u slučajevima kada, na primer, advokat ima samo jednog klijenta, odnosno kada postoje i drugi indikatori nesamostalnosti advokata u odnosu na klijenta (nalogodavca), prihod koji advokat ostvaruje po tom osnovu ne podleže testu samostalnosti, tj. takav prihod se oporezuje kroz porez na prihode od samostalne delatnosti, a ne kao drugi prihod.
Pored advokata i javni izvršitelj u skladu sa Zakonom o izvršenju i obezbeđenju obavlja delatnost kao preduzetnik ili kao član ortačkog društva čiji članovi su isključivo javni izvršitelji, a ukoliko zasnuje radni odnos biče razrešen svoje funkcije. Zato je bitno da poreski inspektori prilikom poreske kontrole, pored poreskihpropisa, u obzir uzmu Iidruge propise koji mogu biti od značaja za primenu testa samostalnosti.
Kad se obavlja test samostalnosti?
Test samostalnosti se primenjuje u sledećim situacijama:
- Kada Poreska uprava izda zahtev – najčešće tokom poreske kontrole ili provere;
- Kada postoji sumnja u prikriveni radni odnos – npr. ako preduzetnik ima jednog klijenta od kog ostvaruje gotovo sav prihod;
- Na inicijativu samog klijenta (naručioca) – firme koje angažuju paušalce često same analiziraju odnos kako bi se zaštitile od potencijalnih poreskih rizika.
Posledice pada testa samostalnosti
Kao posledica primene testa samostalnosti, ukoliko se utvrdi nesamostalnost preduzetnika, prihod „nesamostalnog“ preduzetnika ostvaren pružanjem usluga nalogodavcu (tj. neformalnom poslodavcu) će se oporezovati po višim stopama u odnosu na prihod od samostalne delatnosti koji ostvaruje „nezavisni“ preduzetnik. Ovde se razlikuju dve situacije u zavisnosti od toga da li je nalogodava domaće ili strano pravno lice.
- Kada je nalogodavac domaće pravno lice, ovaj prihod se oporezuje po odbitku, po stopi od 20% na bruto prihod, bez umanjenja za normirane troškove. Na istu osnovicu obračunavaju se i plaćaju doprinosi za obavezno socijalno osiguranje, pa će pored poreza, plaćati još i doprinos za penzijsko i invalidsko osiguranje (doprinos za PIO). Porez i doprinos za PIO obračunava se i plaća po odbitku, što znači da je nalogodavac (kao isplatilac prihoda) odgovoran za plaćanje poreza i doprinosa. Dakle, ukoliko nadležni poreski organ, u postupku poreske kontrole, utvrdi da postoji nesamostalnost preduzetnika u odnosu na nalogodavca, obavezaće nalogodavca da plati porez i doprinos za PIO, po osnovu isplaćenih prihoda tom preduzetniku, zajedno sa kamatom,
- Ako je preduzetnik ostvarivao prihod od stranog pravnog lica, u slučaju da se utvrdi nesamostalnost preduzetnika u odnosu na to lice, preduzetnik bi bio u obavezi da utvrdi i plati porez i doprinos za PIO po osnovu prihoda koje je ostvarivao od tog lica, te da nadležnom poreskom organu podnese poresku prijavu na Obrascu PP OPO.
-
- Godišnji porez na dohodak građana – prihod koji se oporezuje kao drugi prihod preduzetniku se uračunava u osnovicu za godišnji porez na dohodak građana, nezavisno od oporezive dobiti, odnosno paušalnog prihoda, na koji plaća porez na prihode od samostalne delatnosti. Iz tog razloga, preduzetnik mora obratiti pažnju, ako je po ovom osnovu platio manji iznos godišnjeg poreza na dohodak građana ili ako je po osnovu ovog prihoda trebalo da plati godišnji porez na dohodak građana.
- Limit za paušalno oporezivanje – prihod koji se oporezuje kao drugi prihod usled utvrđene nesamostalnosti preduzetnika, ne uračunava se u ukupan promet od 6.000.000 dinara u toku odnosne kalendarske godine, koji predstavlja limit za ostvarivanje prava na paušalno oporezivanje.
- Dvostruko oporezivanje – kod preduzetnika paušalaca ne može doći do dvostrukog oporezivanja po ovom osnovu, budući da ovi obveznici porez plaćaju na paušalni prihod, koji se utvrđuje nezavisno od stvarnih prihoda preduzetnika.
Kako proći test samostalnosti?
Da bi se uspešno prošao test samostalnosti, važno je da se detaljno prouči svaki kriterijum i realno proceni da li je ispunjen. Odnos sa nalogodavcem je potrebno definisati u skladu sa kriterijumima i neophodno je pripremiti čvrste dokaze koji će omogućiti jasnu argumentaciju pred poreskom upravom.
U ugovorima sa nalogodavcem, neophodno je da preduzetnik jasno definiše radni aranžman, uključujući autonomiju u određivanju radnog vremena, korišćenje prostorija, opreme i sredstava za rad. Iz tog razloga važno je prikupiti dokaze kao što su interni dokumenti i fakture koje potvrđuju nezavisnost preduzetnika. Takođe je bitno da preduzetnik prati prihode po klijentima kako bi znao da li je više od 70% prihoda ostvareno od jednog klijenta.
Preporučljivo je da preduzetnik ima podršku stručnjaka, kao što su advokati specijalizovani za poresko pravo, koji će mu pružiti neophodne smernice i savete kako bi sigurno prošao test samostalnosti.
Konsultovanje sa advokatima može omogućiti pravilno razumevanje i primenu svih kriterijuma zakona, što dalje omogućava uspešno argumentovanje pred nadležnim institucijama.
Test samostalnosti i IT sektor
Evidentno je da je uvođenje testa samostalnosti najviše pogodio IT zajednicu. Ta vrsta preduzetnika najmanje zavisi od mesta rada, najpokretljiviji su, nemaju problem sa jezičkim barijerama i svoj posao mogu da obavljaju u bilo kojoj drugoj državi. IT sektor državi plaća porez, a od države ima najmanja očekivanja u poređenju sa drugim zanimanjima. Pored toga, novac koji zarade oni i troše u našoj državi, pa je svako to trošenje novca ponovo predmet oporezivanja. Dakle, oporezivanje IT sektora predstavlja čist neto prihod države. Međutim, uvođenjem testa samostalnosti, država pokazuje nameru da od IT sektora kroz poreze i doprinose prihoduje znatno više, što za posledicu može imati izmeštanje poslovanja IT preduzetnika u inostranstvo, registrovanjem delatnosti u nekoj drugoj državi koja im pruža bolje uslove za rad, čime će usmeriti svoje prihode od delatnosti na inostranstvo.
Preventive mere i uloga advokata
U cilju sprečavanja mogućnosti pada na testu samostalnosti, preduzetnici mogu da primene određene preventivne mere, u čemu je uloga advokata značajna. Kao neko ko poznaje pravne propise advokat će usmeriti, kako preduzetnika, tako i nalogodavca, i dati upute kako da svoj poslovni odnos urede na način da se test samostalnosti uspešno sporvede.
Postoji više vidova pomoći koje advokat može pružiti preduzetniku i nalogodavcu pa ćemo u nastavku teksta istaći najbitnije:
- Pravna provera ugovora – već na samom početku, kada se započinje saradnju, u fazi zaključenja ugovora o polovnoj saradnji, poželjno je konsultovati se sa advokatom kako bi se uz prave smernice postavila zdrava osnova za budući poslovni odnos. Pravnom proverom i kontrolom ugovora, advokat će preduzetniku i nalogodavcu dati upute koje tačke ugovora su kritične i koje predstavljaju potencijalnu pretnju, koje je potrebno prilagoditi I korigovati u skladu sa kriterijumima.
- Zastupanje u poreskoj kontroli – prilikom poreske kontrole, poreska uprava prikuplja dokaze na osnovu kojih utvrđuje sve činjenice koje su bitne za donošenje odluke u vezi testa samostalnosi i nezavisnosti preduzetnika u odnosu na nalogodavca. U tom momentu je jako bitno da preduzetnik sarađuje sa poreskom upravom, dostavlja podatke i obaveštenja, bez prikrivanja informacija, kao i da pokaže pokaže inicijativu za prikupljanjem dokaza. U svemu tome adekvatnu prvnu pomoć može mu pružiti advokat čija je specijalnost poresko pravo i koji će pružiti adekvatnu stručnu argumentaciju.
- Savetovanje o statusu preduzetnika – preduzetnik može u svakom momentu da se obarati advokatu za pravni savet, a naročito onda kada posumnja da poslovni odnos u kome se nalazi sa nalogodavcem ne. ispunjava kriterijume koji su predviđeni za ocenu samostalnosti preduzetnika.
Zaključak
Test samostalnosti za preduzetnike u Srbiji može biti od ključnog značaja za same preduzetnike i nalogodavce. Iz tog razloga, informisanost o specifičnostima oporezivanja u Srbiji i pridržavanje poreskih propisa omogućava sigurnije poslovanje, efikasno upravljanje rizicima, a u krajnjem i bolje finansijske rezultate.